Djevojčice žene postale
Imam jedno vrlo zanimljivo pitanje, po meni. Koliko nedjelja mora biti dosadna da se ja ponovno primim pisanja svog starog bloga?? Stvarno me interesira ovo pitanje. Evo, čak sam otkrila kojie mi je korisničko i pass iz prve. Genijalka, što drugo reći.
Nedjelja, tipičan, dosadni, glupi dan, stvoren za učenje? Mene vidio učit, ma da, skroz. Briga mene za učenje, stignem ja to sve do sutra popodne. Nisam vidjela ništa pametnije radit u nedjelju osim "visit" na fejsu. A kaj drugo radit, niš.. Ovih nekoliko dana bila sam malo bubina, opalilo me Valentinovo pa mi je srce proradilo i diglo temperaturu. Ali sad sam ja ko zvjer. Sutra u tu glupu školu, tam nikog pametnog nema. :D
Općenito život.. Odrasla sam, nisam više trinaestogodišnja djevojčica koja tuguje za svakom sitnicom. Stvorila sam neka svoja osobna razmišljanja kojih se držim prema strogim pravilima. Svijet odraslih nije toliko zabavan kao što mi se činio prije nekoliko godina. Volim svoj život jer me okružuju osobe koje volim (nadam se da i one mene vole :D), radim stvari koje volim (koliko stignem). Ma počela sam se voljeti jednostavno rečeno. Nekoliko poruka koje si držim u mozgu: "Uzmi sve što ti se nudi." i "Živi kao da ti je svaki dan posljenji."
Razlozi otvaranja bloga:
Nekad mi je dosadno..
Volim pisati, a ne stignem se zadubit u roman koji pišem, pa mi je jednostavnije da podjelim svoja razmišljanja s drugima..
Željna sam upoznati nove ljude
Dosta mi je fejsanja!
...ma ima toga.. :)
Čujemo se danas, sutra, preksutra, svjedno mi je.. Čitamo se i blogamo se ponovno!! :)
<3 
